Alicante by Leona Rihter

Naše je putovanje započelo 6. srpnja 2025., kada smo se uputili prema Zračnoj luci Franjo Tuđman. Letjeli smo zrakoplovom prema Alicanteu, a let je trajao dva i pol sata. U Alicante smo stigli u kasnim večernjim satima, gdje nas je dočekala gospođa zadužena za smještaj. Pokazala nam je sobe, predala ključeve i nakon toga smo se pripremili za spavanje i upoznavanje s novim radnim iskustvom koje nas je čekalo sljedeći dan. Prvi radni dan bio je istovremeno opuštajući, ali i pomalo stresan zbog neizvjesnosti. Upoznala sam šefa koji me proveo kroz sve zadatke koje ću obavljati tijekom prakse. Kada sam počela s radom, shvatila sam da nije toliko strašno kako sam očekivala. Šef je bio vrlo druželjubiv i pun razumijevanja, što mi je uvelike olakšalo početak. Nakon posla, imali smo kratki obilazak do plaže, a zatim večeru i razgledavanje grada. Posjetili smo Ulicu Santa Cruz, poznatu po predivnoj plavoj boji i mnoštvu cvijeća. Nakon toga smo se uputili do dvorca Santa Barbara. Uspon je bio naporan, ali prizor s vrha vrijedio je svakog koraka. Radni su dani na praksi bili opušteni, unatoč velikoj gužvi. Naučila sam kako se nositi sa stresom i nije mi predstavljao problem posluživati goste, primati narudžbe te s njima razgovarati. Nakon svakog radnog dana bilo je potrebno sve očistiti i vratiti na mjesto, što mi nije predstavljalo poteškoću. Posebno sam uživala u kratkim razgovorima s gostima – o njihovom danu, dojmovima o gradu ili hotelu. Bilo mi je zanimljivo slušati njihove priče i razmišljati o tome kako svaki gost ima neki svoj cilj i razlog zbog kojeg je došao baš u Alicante. Tijekom cijele prakse puno sam razgovarala sa šefom i šeficom koji su uvijek bili spremni pomoći, ali su znali i kada je vrijeme za šalu i smijeh. Njihov pristup povećao mi je samopouzdanje i osjećala sam se dobrodošlo u timu. Bila sam jako zadovoljna svojim radom i znala sam da će to prepoznati i gosti, ali i moji nadređeni. Tijekom ove prakse naučila sam kako biti komunikativna, ljubazna i nasmijana, čak i kada sam bila umorna. Osmijeh je ključan u ugostiteljstvu, i to je nešto što mi je posebno ostalo u sjećanju kao važna lekcija. Osim samog radnog iskustva, jako mi je značilo i društvo djevojaka s kojima sam dijelila smještaj. Njihovo prijateljstvo i zajednički trenuci – u sobama, na plaži, u izlascima, učinili su ovu praksu još ljepšom. Zajednički smo dijelile radno i slobodno vrijeme, što je obogatilo cijelo iskustvo i ostavilo divne uspomene. Na zadnji dan prakse, šef i šefica su me pohvalili zbog mog osmijeha, komunikativnosti i osobnosti. Bilo im je drago što sam dio njihova tima, a meni je to bila potvrda da sam posao odradila uspješno. Osjećala sam se ponosno na sve što sam naučila i postigla. Naše je putovanje završilo 20. srpnja 2025., kada smo autobusom krenuli prema zračnoj luci u Alicanteu. Odatle smo poletjeli natrag, ostavivši za sobom sve lijepe uspomene koje će zauvijek ostati dio moga sjećanja.