Manfredonia by Mila Lovrinčević

Kada sam, prošle godine upisala prvi razred srednje škole, znala sam da ću
odrađivati stručnu praksu. Nisam ni slutila kako će to biti takvo divno iskustvo i
najbolji dio školovanja. Bila sam sretna kada sam prošla na natječaju za mobilnost i s
uzbuđenjem sam čekala da avantura počne.
Pripreme za Italiju su počele mjesecima prije. Profesorica nas je super pripremala.
Imali smo nekoliko zajedničkih sastanaka i na kraju zajednički sastanak s roditeljima,
tako da smo bili upućeni u sva pravila ponašanja i znali smo što se od nas očekuje.
Rješavali smo razne upitnike i testove, kako bi se što bolje pripremili. Kako se
približavao trenutak polaska, tako je raslo uzbuđenje. Ovo je bio prvi put da odlazim
sama od kuće na tako dugo vremena. Bilo me je malo strah zbog komunikacije i
jezične barijere, htjela sam da budem dobra na poslu jer nisam željela nikoga
razočarati, ali na kraju je sve super ispalo.
Putovanje prema Manfredoniji počelo je 04.07.2024. Pozdravila sam se sa svojima i
krenuli smo prema Zagrebu. Iz Zagreba smo autobusom krenuli prema Italiji. Vožnja
je bila duga, ali nije bilo naporno. Promatrala sam krajolike i pejzaže prolazeći kroz
Sloveniju, vidjela sam Veneciju. Predveče smo stigli u Bolognu i to je bila naša prva
stanica. Smjestili smo se u hotel gdje smo prenoćili. Ujutro smo obilazili Bolognu,
svidjelo mi se sve što sam vidjela. Naše putovanje se nastavilo vožnjom vlakom
prema jugu Italije. Rijetko se vozim vlakom pa mi je i to bilo zanimljivo. Morali smo
presjedati , a naš vlak je malo kasnio tako da smo doslovno trčali sa koferima kako bi
stigli na vlak za Manfredoniu. Stigli smo u zadnjoj sekundi, poslije smo to prepričavali
i smijali se tome. Nakon, otprilike 6 sat vožnje, stigli smo na konačno odredište.
Smjestili smo se u sobe, malo odmorili, družili se. Dobili smo točne upute od naših
profesorica jer sutra kreće praksa i upoznavanje radnog mjesta.
Radila sam u restoranu koji se zove Calamarando. To je riblji restoran blizu plaže.
Imala sam 7 minuta od hotela do posla, tako da mi je to bilo super. Vlasnik i osoblje
su nas lijepo dočekali, pokazali nam restoran i objasnili što se od nas očekuje.
Restoran se otvara oko 20 sati. Mi smo dolazile od 17 sati i pripremale restoran za
otvaranje. Radila sam sa još dvije prijateljice tako da smo se svaki dan mijenjale oko
radnih zadataka. Čistile smo terasu, staklene površine, naučile pravilno postavljati
stolove, radile pomoćne poslove iza šanka. Nije bilo prenaporno, osoblje je susretljivo
i lijepo smo se slagali i komunicirali. Vidjela sam kako se odrađuje priprema jela u
kuhinji i kako šef kuhinje organizira posao za pripremu jela za tako veliki restoran.
Svaki dan smo imali gablec, tako da sam imala priliku probati specijalitete restorana.
Hrana je ukusna i sve mi se svidjelo. Imala sam priliku vidjeti kako pripremaju sushi.
Tada sam ga i probala prvi put i jako mi se svidio. Radile smo do 22 sata. Iako sam
se u početku brinula kako ću odraditi posao, hoću li biti dobra, vrlo brzo sam vidjela
da će biti sve u redu.
Imali smo dovoljno slobodnog vremena, tako da je bilo vremena za druženja, odlazak
na plažu, šetnju gradom. Dan je započinjao doručkom, koji je bio dosta slab. Svaki
dan kroasan i kapucino, malo jednolično i to mi je možda jedina zamjerka na ovom
putovanju, ali ni to nije bio nikakav problem. U Italiji je malo drugačiji ritam i to mi je
bilo neobično. Popodne ništa ne radi, jer prvi dan sam htjela popodne nešto kupiti za
jelo, sve je bilo zatvoreno. Kad smo uhvatili taj ritam, sve je bilo ok. Društvo u sobi je
bilo odlično i jako smo se lijepo družili i izmjenjivali iskustva sa radnih mjesta. Jedan
dan smo bili slobodni i taj dan smo otišli na cjelodnevni izlet u Bari.
Dani su brzo prolazili i bližio se trenutak polaska kući. Nakon odjave iz hotela krenuli
smo prema Napoliju. Naš let je trebao biti u 13:35. Prošli smo kontrolu i tada smo čuli
da se let odgađa i nismo točno znali kada ćemo poletjeti i svi smo se malo uznemirili.
Ipak, smjestili smo se u avion i poletjeli oko 16:40 prema Zagrebu. Let je trajao oko
sat vremena. Leteći iznad oblaka razmišljala sam o ovoj avanturi. Zahvalna sam školi
i profesorima koji su mi preko ovakvih projekata omogućili da doživim ovakvo
putovanje. Kroz druženje i putovanje puno sam toga naučila. Radila sam na
komunikacijskim vještinama, za koje znam da mi nisu jača strana, ali svakim je
danom bilo sve bolje. Doživjela sam drugačije običaje i time sam unaprijedila svoju
toleranciju i prihvaćanje drugih i drugačijih od sebe. Cjelokupno, svaki dio ovog
projekta, ne samo na poslu već i tijekom slobodnog vremena, nečemu me naučio i
obogatio. Vjerujem da je upravo to i bio cilj. Sva moja očekivanja su ispunjena i
nadam se da ću imati priliku opet putovati. Sretna sam i zahvalna, ciao Manfredonija.
Sletjeli smo, 19.07. 2024. Prepuna dojmova već pomalo i umorna, stižemo u Daruvar. 

Lijepo je putovati, ali lijepo je vratiti se kući.