Manfredonia by Elizabeta Lea Šerfezi

Ovo je bila prva mobilnost na koju sam išla, zato sam bila malo nervozna. Što se tiče prakse i puta sam bila informirana, no još uvijek nisam znala šta točno trebam očekivati. Bila sam uzbuđena zato što ovo je bio najdalji put na koji sam išla, i prvi put sam posjećivala Italiju.
 Naša avantura je započela 4. srpnja. Rano ujutro smo krenuli iz Daruvara u Zagreb na autobus za Bolognu. Pred nama je bila duga vožnja, no nije mi bilo teško zato što smo prolazili kroz Sloveniju i tijekom vožnje sam gledala predivan krajolik. Kada smo prešli talijansku granicu odmah sam osjetila taj poseban talijanski duh. Odmah sam primijetila drugačiju arhitekturu, jezik, ljude i kulturu. Nakon što smo stigli u hotel otišla sam spavati, zato što smo sutrašnji dan ponovo putovali. Nakon razgledavanja Bologne krenuli smo na vlak za Foggiu. U Foggii smo presjeli u drugi vlak za Manfredoniu. Smjestili smo se u hotel i bila sam ugodno iznenađena zato što sam bila u sobi koja je imala predivan pogled.
Prvi dan na praksi sam upoznala Lea, konobara koji je odlično govorio engleski. Upoznala sam i ostatak radnika u restoranu, no oni nisu govorili engleski pa se nismo uspjeli sporazumjeti bez pomoći google prevoditelja. Leo nas je proveo kroz restoran i pokazao nam je gdje šta stoji i gdje se nosi prljavo suđe. Na praksi smo svaki dan radili slične poslove, pa smo se ja i moje dvije kolegice mijenjale kako bi nam bilo lakše. Također je bilo lakše raditi neke uobičajene poslove zato što su ostali radnici raspjevani i smiješni i uvijek su se šalili s nama, tako da mi nikada nije bilo dosadno.
 Obično kada dođemo u restoran prvo metemo terasu i unutar restorana. Zatim obrišemo pod dok jedna od nas pere staklena vrata i vrata od frižidera gdje stoje vina. Kada završimo s tim brišemo stolove i stolice i krenemo postavljati stol. U međuvremenu je jedna od nas ispolirala beštek i složila vilice i noževe u salvete. Prije otvorenja smo dobivali gablec. Hrana je uvijek bila fenomenalna. Pošto je restoran poznat po morskim plodovima svako jelo je imalo morskih plodova ili ribe u sebi. Često smo jeli pastu i fish burgere. Kad se restoran otvori, u 20:00, dvije od nas smo pomagale čistiti stol nakon što gosti odu, a jedna je za šankom pomagala prati čaše. Prvih par dana je bilo teško zato što nemam iskustva kao drugi konobari, tako da ne primijetim kada gosti odu, dok ostali konobari odmah primijete. No nakon prvih par dana mi je već bilo lakše.
Ujutro sam imala dosta slobodnog vremena do prakse, pa sam često išla na obližnju plažu i u trgovinu po hranu. Za doručak i večeru se nisam morala brinuti, pošto smo doručak imali u hotelu a večeru na praksi. Za ručak sam se sama morala brinuti, što je bio izazov zato što nisam navikla da si samostalno pravim hranu. Poslije prakse sam uvijek imala dovoljno vremena za otići do grada sa društvom. Često smo išli u obližnji bar i družili se, pričali i pjevali naše pjesme, jer nam je barner dao da puštamo domaće pjesme.
Zadnjih par dana sam bila malo tužna jer sam shvatila da vjerojatno nikada više neću vidjeti te ljude s kojima sam se zbližila u tako kratkom roku, no bila sam i sretna što uskoro idem doma jer mi je jako nedostajala obitelj. U samo 2 tjedna sam upoznala puno inspirirajućih ljudi, stvorila mnoštvo dobrih uspomena, jela puno ukusne hrane, vidjela očaravajuće prizore i krajolike i ta 2 tjedna će mi ostati u lijepom sjećanju i sa osmijehom ću pričati drugim ljudima o Manfredoniji. Zadovoljna sam sa ovom mobilnosti zato što su svi moji ciljevi bili nadmašeni, i stekla sam novo iskustvo koje ne bih imala priliku steći u Hrvatskoj. Rado bih išla na još mobilnosti zato što je ova mobilnost bila ispunjujuće i izazovno iskustvo koje će mi pomoći u budućnosti.